Slučajevi seksualnog zlostavljanja maloletnica od strane emotivnih partnera njihovih majki, nažalost, nijesu retkost u Crnoj Gori
Iako se o tome javno malo govori, takvi monstruozni činovi ostavljaju velike posledice na žrtvu, koje je prate kroz čitav život.
Da situacija bude još tragičnija, sudeći prema ispovestima devojčica koje su doživele silovanje ili nedozvoljene polne radnje od strane očuha, one u nekim slučajevima nemaju glavnu podršku koju bi morale da imaju – od svoje majke. Umesto toga, maloljetne žrtve duže vremena trpe seksualno zlostavljanje upravo iz straha da im majke neće vjerovati i da će stati na stranu svojih emotivnih partnera, piše Dan.
iši sudovi i Apelacioni sud Crne Gore u poslednje vreme doneli su brojna rešenja o određivanju i produžavanju pritvora osumnjičenima za vršenje krivičnih dela protiv polne slobode, među kojima su i oni čije žrtve su bile njihove pastorke. U odlukama sudova navedeni su delovi iskaza tih devojčica. One su traume koje preživljavaju poveravale daljim srodnicima, nastavniku ili psihologu škole i drugaricama. “Ne mogu da kažem mami, neće mi verovati”, “Majka ne zna, uvek je i za sve na njegovoj strani”, “Neće mi verovati i šta će onda biti sa mnom? Gde ću živeti?”, bolna su svedočenja ovih devojčica.
U jednom slučaju, devojčica koja je učenica jedne osnovne škole žalila se drugaricama da je očuh seksualno uznemirava, a nakon toga se požalila i razrednom starešini. Ispričala mu je da se dešavalo da se partner njene majke uvuče kod nje u krevet i dodiruje je ispod garderobe. Jednom prilikom to je uradio i dok je bila u krevetu s mlađim bratom. Razrednom starešini je pokazala ožiljke po rukama i rekla da su oni posledica samopovređivanja jer trpi seksualno zlostavljanje od strane očuha.
Bez oklevanja, razredni je učenicu odveo kod direktorke škole i psihologa kako bi prijavio slučaj. Pošto su razgovarale sa devočicom, koja je izjavila da nije smjela to da prijavi jer se plašila reakcije svoje majke, one su joj objasnili da ipak mora da joj ispriča šta se dešava. Devojčica je od psihologa i direktorke škole tražila da oni to kažu njenoj majci, što su one i uradile. Pozvale su majku te devojčice i prenele joj njene navode, na šta je ona, kako piše u rešenju suda, neprimereno reagovala. Rekla je da je njen partner požrtvovan za njenu porodicu. Razredni starešina je u jednom momentu izveo devojčicu iz kancelarije kako ne bi gledala neprimerenu reakciju svoje majke.
U drugom slučaju devojčica se požalila ženi koja joj je dalji srodnik da bi volela da se sa raspusta nikada ne vrati u stan kod majke. Kada je ta žena počela da je ispituje, devojčica je prvo odbijala da priča, a zatim je priznala da ju je u više navrata fizički zlostavljao emotivni partner njene majke, koji ju je jednom čak i silovao, ali da to nije smela da kaže majci jer se plašila da joj neće verovati.